Sadržaj
ZNAČAJ HRKANJA
Ako vam se tijekom spavanja pojavljuje poremećaj disanja (kratkotrajni prestanak) uz hrkanje, vjerojatno imate poremećaj koji se stručno naziva Opstruktivni Sleep Apnea Sindrom (skraćeno OSAS). Uz hrkanje javlja se i poremećaj spavanja.
Takav poremećaj neugodan je za osobe koje spavaju uz vas. Medjutim, još je neugodniji za vas zbog posljedica nakon višegodišnjih prestanaka disanja u snu i posljedičnog nedostatka kisika (hipoksija). Te posljedice mogu biti i u vidu smetnji srčanog ritma i povišenog krvnog tlaka.
Neki od simptoma ovog poremećaja mogu biti opasni i neugodni za vozače, posebno profesionalne, i sve one čiji posao zahtijeva apsolutnu budnost i pažnju. Tu spadaju jutarnji umor, neispavanost, cjelodnevna pospanost i pad koncentracije.
Često postoje i druge smetnje, poput jutarnjeg umora i neispavanosti, ponekad se javlja i cjelodnevna pospanost. Mogu se javiti i pad koncentracije, a katkad i učestalo noćno mokrenje (enureza). Korisni podaci mogu se dobiti i od bliske osobe koja spava s pacijentom, uz najčešći prigovor da obitelj trpi zbog nesnosne buke. Neki pacijenti dolaze na konzultaciju radi kirurškog zahvata da bi poboljšali već započeto liječenje CPAP maskom (Continuous Positive Airway Pressure).
HRKANJE I POREMEĆAJ SPAVANJA – KONZULTACIJA
Hrkanje, i uz to usko povezan problem poremećaja spavanja najčešći su razlozi za konzultaciju. Za postavljanje dijagnoze i donošenje odluke o operativnom liječenju, potrebno je učiniti ORL pregled i utvrditi mjesto suženja prolaza zračne struje.
Pregled počinje pogledom u ždrijelo u kojemu se vide uvećana resica nepca (uvula). Može postojati mlohavo, spušteno, produženo meko nepce, usko ušće ždrijela. Nije rijedak masivan korijen jezika (makroglosija) koji prekriva nepce, te obilni sluznični ždrijelni nabori. Pregledom nosa traži se postojanje eventualne traume, devijacije septuma te upalnih i drugih promjena koje otežavaju disanje na nos.
Za postavljanje sigurne dijagnoze uputno je otorinolaringološki pregled nadopuniti testom disanja u tijeku spavanja (polisomnografija). Tim testom razlučujemo dvije vrste poremećaja (opstruktivna od centralne apneje, ili mješoviti tip) i utvrđujemo težinu samog problema.
Ponekad su potrebne i radiološke pretrage (RTG ili CT). Sve to ima za cilj utvrditi točno mjesto suženja da bi se ono moglo adekvatno kirurški liječiti. Brojni pacijenti s opstruktivnom sleep apneom imaju višak tjelesne mase koju je uputno smanjiti. K tome, ako su pušači, savjetujemo im da prestanu pušiti, jednako kao i s konzumiranjem alkohola. To su sve rizični faktori koji pogoršavaju stanje apneje i ugrožavaju učinak liječenja.
KIRURŠKO LIJEČENJE
Za rješavanje hrkanja zbog suženja na razini ždrijela, najčešći operativni zahvat jest uvulopalatofaringoplastika (UPPP). On obuhvaća skraćivanje resice (uvulektomiju), odstranjenje mandula (tonzilektomiju) i skraćivanje mekog nepca uz rekonstrukciju nepčanih lukova resorptivnim šavima. Cilj je operacije nastalim ožiljkom učvrstiti meko nepce i nepčane lukove (poput armature). Time se proširuje ždrijelni ulaz kako bismo poboljšali disanje pacijenta, te njega i njegovu okolinu riješili nesnošljive noćne buke.
Ako postoji smetnja disanja na nos, neophodno je učiniti i operaciju nosa. Opsežnija rekonstrukcija u području nosa (operacija septuma – septoplastika) izvodi se kao samostalan operacijski zahvat odvojen od operacije u usnoj šupljini i ždrijelu.