Karcinom kože i ostale kožne i potkožne izrasline

Kako i zašto nastaje karcinom kože?

Učestalost tumora kože i promjena koje im prethode (prekanceroze) uzimaju u novije vrijeme prave epidemijske razmjere. Općenito govoreći, karcinom kože nastaje u epidermisu (vanjski sloj kože), što ga čini oku vidljivim. Uglavnom nastaje na dijelovima tijela izloženim suncu, uključujući tjeme, lice, usne, uši, vrat, prsište, ruke, dlanovi, ali i kožu na nogama. Najčešći upozoravajući znak postojanja jest novonastala promjena koja ne cijeli. Najvažniji faktori rizika su:

  • Prirodno svijetlija put kože
  • Obiteljska sklonost
  • Već ranije liječen karcinom kože kod iste osobe
  • Prekomjerno izlaganje suncu (u sklopu zanimanja, ali i hobija)
  • Preboljele opekline u djetinjstvu ili mladosti
  • Tip kože koji lagano pocrveni ili dobije opekline, mrlje ili postaje bolan kod izlaganja suncu
  • Svijetla boja očiju (plava, zelena), plava ili crvena kosa
  • Pojedini tipovi madeža i njihov preveliki broj

Najpoznatiji dokazani uzročnik karcinoma kože jest ultraljubičasto zračenje (UV) prisutno u sunčevim zrakama te komercijalnim lampama za sunčanje (kvarc lampe). Treba istaknuti da i UVA i UVB oboje pridonose razvoju karcinoma kože. Najbolji način prevencije jest zaštita od sunca.

Kako prepoznati sumnjivu promjenu?

Najčešći upozoravajući znak jest novonastala promjena koja ne cijeli. Karcinom može nastati kao mala, glatka, sjajna, blijeda ili izbočena kvržica. Može nastati i kao crvenkasta promjena. Ponekada nastaje sitno točkasto krvarenje ili krasta. Takodjer može nastati i kao tvorba u razini kože, kao crvenkasta, gruba, hrapava mrlja, suhe konzistencje. Postoji i tzv. aktinička keratoza, promjena koja izgleda kao gruba, crvenkasta ili smedjkasta mrlja različite veličine iz koje ponekada nastaje karcinom. Karakteristično za aktiničku keratozu jest da nastaje na mjestima izloženim suncu, ali i drugdje na koži. Treba istaknuti da promjene na koži ne moraju značiti nastanak karcinoma. Savjetujemo klinički pregled kod svih promjena koje traju dulje od mjesec dana.

Vrste karcinoma kože

U osnovi postoje tri vrste karcinoma kože:

  • Bazocelularni karcinom (BCC), čini približno 70-75 % svih slučajeva. Obično se širi agresivno samo lokalno, oko mjesta nastanka i raste vrlo sporo
  • Planocelularni karcinom (SCC), čini oko 25 % svih slučajeva, a može biti agresivniji i rijetko se širi na lokalne limfne čvorove (metastaze)
  • Maligni melanom (MM), 1-5 % slučajeva. Ovaj tumor može biti vrlo opasan, uz čest razvoj regionalnih i/ili udaljenih metastaza

Drugi, manje česti tumori nastaju od struktura ispod kože (potkožna mast, folikuli dlaka, žlijezde lojnice, znojnice, krvne i limfne žile, te živci).

Liječenje

Ukoliko Vaš liječnik procijeni, izvodi se kirurško uklanjanje cijele promjene (ili nešto rjedje njenog dijela). Taj postupak se naziva biopsija. Poslani uzorak tkiva šalje se na patohistološku analizu (PHD) gdje patolog provjerava o kakvoj vrsti promjene se radi, tj. da li odstranjena promjena odgovara karcinomu.

Naglašavamo da je biopsija i patohistološka analiza (PHD) uzorka promijenjene kože jedini način da se sa sigurnošću sazna da li se radi o karcinomu. Potrebno je istaći da je standard liječenja kožnih izraslina potpuno kirurško odstranjenje, tj. ekscizija. Jedino potpuno odstranjen tumor garantira i potpuno izlječenje. U tom smislu, zadatak kirurga jest da osigura sigurne (zdrave) kirurške rubove. Naravno, pritom je estetika ožiljka svakako bitna, no nikako ne uz kompromis rezidualnog (ostatka) tumora.

Idealni tip uklanjanja može ovisiti o izgledu i veličini karcinoma, riziku stvaranja ožiljka (sklonosti pacijenta), dobi te općem zdravstvenom stanju. Postoji nekoliko opcija odstranjenja:

  • Kirurško odstranjenje je glavni i najsigurniji način liječenja. Tumor se uklanja sa sigurnim zdravim rubom koji tipično iznosi nekoliko milimetara. Nastali defekt se zatvara primarnim šivanjem rubova rane ili se može zatvoriti “posudjivanjem” tkiva sa ruba, tj. tzv. režnjem. Ponekad (kod velikih tvorbi) se u nastali defekt ušiva slobodni transplantat zdrave kože uzet sa nekog drugog dijela tijela. Postoji i mogućnost da se rana uopće ne zatvori već da cijeli tzv. sekundarnim tipom cijeljenja. Za neka mjesta na licu to je vrlo prikladan način za konačni izgled ožiljka.
  • Ekskohleacija i kauterizacija – pod lokalnom anestezijom karcinom se odstrani uz pomoć oštrog instrumenta, a okolno tkivo tretira posebnim instrumentom (elektrokauterom) radi kontrole krvarenja i uništenja eventalnih ostataka promjene oko ruba rane. Većina pacijenata po završetku cijeljenja razvije ravni, bjelkasti ožiljak, ne veći od odstranjene promjene.
  • Tzv. kriokirurgija (smrzavanja tekućim dušikom) za sasvim male promjene ili aktiničke keratoze
  • Uklanjanje uz pomoć lasera koristi se ponekada za tumore koji zahvaćaju vrlo površne dijelove kože. U sličnim slučajevima može se koristiti i dermabrazija.
  • Radioterapija (zračenje), metoda koja se upotrebljava nešto rjedje, u posebnim slučajevima i na mjestima teže pristupačnim kirurgiji
  • Lokalna kemoterapija kremom ili losionom

Nakon terapije

Za sve karcinome kože obavezne su postoperativne kontrole. Dobro je znati statistički podatak koji govori o 50 % izgleda da se pojavi drugi karcinom kože nakon odstranjenja prvog. Prema tome, preporučeno vrijeme redovitih kontrola je otprilike 3-5 godina po odstranjenju prvog tumora.

Prevencija

Pojednostavljeno, postoji 5 najvažnijih načina zaštite:

  • Izbjegavanje prekomjernog izlaganja suncu. Boravak u sjeni, posebno u podnevnim satima (10 h -16 h) kada su UV zrake najjače i najštetnije
  • Pokrivanje kože odjećom i obućom
  • Nošenje pokrivala za glavu (kapa, marama) ili sjenila za lice, glavu, uši i vrat
  • Suncobrani koji omogućuju približno 100 % UVA i UVB zaštitu
  • Nanošenje krema ili ulja sa zaštitnim faktorom (SPF) 15 ili više