Česta pitanja

Ovdje su navedena neka od češćih pitanja i tema te naši odgovori na njih i komentari.

Plastični kirurg glave i vrata specijalizirao je otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata ili maksilofacijalnu kirurgiju i ima subspecijalističku diplomu izdanu od strane HLK i Ministarstva zdravstva. Većinu elektivnih plastičnih operacija na glavi i vratu vrše specijalisti te struke. Specijalizacija otorinolaringologije traje 5 godina, a subspecijalizacija plastične kirurgije glave i vrata još dodatne dvije. Tijekom svoje edukacije poseban naglasak stavljan je na dobro upoznavanje kompleksne anatomije, fiziologije, patologije, biokemije i bakteriologije svih organa i struktura glave i vrata.

Razlozi plastičnih operacija glave i vrata su mnogobrojni. Neki pacijenti imaju nasljeđeni problem poput deformiteta, nasljednih tumora i sl. Drugi pacijenti žrtve su različitih trauma, opekotina, posljedica različitih bolesti, kao i defekata nastalih liječenjem tih bolesti. Mnogi odabiru da promjene ili zaustave neke od znakova prijevremenog starenja, ili žele promjenu veličine ili oblika nekih osobitosti lica koje ih muče dugi niz godina… Plastični kirurg glave i vrata izvodi neke ili sve od navedenih zahvata:

  • Rinoplastika – kirurgija nosa
  • Blefaroplastika – kirurgija vjeđa
  • Facelift – uklanjanje suviška kože lica i vrata, zatezanje potkožnih slojeva i mišića. Lifting čela i obrva – kirurgija namijenjena uklanjanju grubih linija i bora na čelu, kao i u svrhu podizanja obrva, ima indirektan učinak na gornje vjeđe
  • Submentalna lipektomija – operacija ispod brade sa svrhom uklanjanja podbratka, odstranjuje se suvišak masti
  • Prijenos vlastite masti (autologni fat transfer/engl. liposculpture/facial fat grafting)
  • Genioplastika/mentoplastika – kirurgija brade gdje se mijenja projekcija utjecajem na duljinu kosti i/ili postavljenjem implanta
  • Otoplastika – kirurgija odstojećih uški. Uška se postavlja u poziciju bliže glavi, a mijenja se i konfiguracija prema potrebi
  • Neinvazivno pomlađivanje lica
  • Laserska rejuvenacija – odstranjenje površnih slojeva kože uz upotrebu lasera u svrhu dobivanja glatke i manje naborane kože
  • Kemijski piling – kontrolirano odstranjenje vanjskih slojeva kože uz pomoć kemijskih sredstava
  • Dermabrazija – abrazija (guljenje) površnih dijelova kože uz pomoć male četkice ili dijamantnog svrdla da bi se dobila glatka i manje naborana koža
  • Rekonstrukcija lica – operacija u svrhu popravljanja ili rekonstrukcije defekata na licu ili vratu. Uključuje reviziju ožiljaka, liječenje prijeloma kostiju lica, kirurška obrada rana, posjekotina ili drugih posljedica ozljeđivanja, liječenje nasljednih vaskularnih tumora, rekonstrukcije rascjepa usnice i nepca, kraniofacijalne deformitete, ortognatska kirurgija, slobodni mikrovaskularni režnjevi i druge vrste operativnih rekonstrukcija u onkologiji glave i vrata
  • Uvulo-palato-faringoplastika-  korekcija hrkanja/sleep apneje

Medicinska istraživanja rađena na temu zadovoljstva pacijenata sa operacijskim zahvatima učinjenim van klasičnog bolničkog ambijenta pokazuju da je to iskustvo znatno manje stresno, uz veći stupanj diskrecije, i svakako općenito ugodnije. Taj rezultat je sasvim u suglasnosti sa zadanim ciljevima tzv. ambulantnih kirurških ustanova (poliklinike): ostvariti visok stupanj efikasnosti, sigurnosti i zadovoljstva pacijenta, a sve to uz minimalno narušavanje životnog tempa i brz povratak svakodnevnim aktivnostima.

Tijekom posljednjih dvadesetak godina svjedočimo velikom napretku medicinske prakse, a značajan dio tog poboljšanja odnosi se na radikalni zaokret prema vanbolničkim (outpatient) tretmanima, uključujući i povećanu sigurnost operativnih zahvata.

Ipak, s vremena na vrijeme dešavaju se i neželjeni ishodi ili nus-pojave u takvim vanbolničkim ustanovama što skreće pažnju javnosti i različitih medija. Kada dođe do takvih situacija, pitanja koja se postavljaju uglavnom se svode na dva glavna:

  • Da li se radilo o pacijentu koji je mogao imati adekvatniji tretman u bolničkom okruženju?
  • Da li su ustanova i njeno osoblje tijekom medicinskog tretmana postupali najsigurnije što je moguće, sukladno pravilima struke?

Naravno, nitko unaprijed ne očekuje neželjeni ishod u vanbolničkoj ustanovi (poliklinici ili sl.). Ukoliko do toga ipak dođe, obično se nikada ne radi o jednostavnoj pogrešci ili jednokratnoj pogrešnoj odluci u postupku liječenja ili operacije. Takvi incidenti su uglavnom rezultat više čimbenika: prema tome, njihovo izbjegavanje zahtijeva kompleksno planiranje, trening osoblja i postoperativno praćenje.


Sigurnost operacijskih zahvata u Poliklinici osniva se na pravilnom odabiru pacijenata za operativni zahvat, donešen na osnovi pažljivog prijeoperativnog planiranja: konzultacije i pregleda pacijenta od strane liječnika-operatera i, prema potrebi, anesteziologa. 


Integralni dio takvog pregleda jest prepoznavanje zdravstvenih stanja pacijenta (komorbiditet) koja su relevantna za operaciju, a mogu predstavljati predispoziciju za intraoperativnu ili postoperativnu komplikaciju. U te čimbenike, između ostalog, spadaju dob, tjelesna težina, neke preboljele bolesti, dijabetes, srčane bolesti, sklonost venskoj trombozi i neke bolesti dišnih puteva kao što je sleep apnea. U slučaju procjene, obavezna je konzultacija i mišljenje specijalista odgovarajuće struke u vezi sposobnosti pacijenta za operativni zahvat.

Tvrdnja: Primjena Botoxa nije uopće sigurna.

Činjenica: Botox  je u kliničkoj upotrebi eć preko 20 godina. Od toga, preko 10 godina je odobren za kozmetičke/estetske indikacije (bore).

Tvrdnja: Postoje kreme koje su boljeg učinka od Botoxa.

Činjenica: Površinske (topičke) kreme djeluju samo na površinu kože. Botox cosmetic djeluje na snažne mišiće koji su smješteni ispod kože i koji utječu na stvaranje bora. Relaksirajući mišiće, posljedično se relaksira i koža koja zato postaje glatka.

Tvrdnja: Nakon injekcije Botoxa ostaje “smrznuto” lice.

Činjenica: Premda su rezultati injekcije Botoxa vrlo brzo vidljivi (5-7 dana), vaše lice ne izgleda kao “smrznuto”. Aktivnost mišića na koje djeluje Botox jednostavno je znatno smanjena, tako da još uvijek postoji mogućnost mrštenja i ostale mimike, ali bez bora i brazdi.

Tvrdnja: Nakon prestanka efekta Botoxa, lice izgleda drukčije nego prije.

Činjenica: efekt Botoxa traje cca 4-6 mjeseci, a nakon toga supstanca postupno i u potpunosti biva uklonjena iz organizma. izgled lica se tada vraća u početno stanje (kao prije tretmana). Pacijenti nakon prve aplikacije često odabiru regularni tretman (tipično 2-3 puta godišnje).

Tvrdnja: Botox ostavlja vidljive promjene na koži, poput nekih drugih tretmana (svjetlija koža).

Činjenica: Botox djeluje samo na mišiće koji su smješteni ispod kože, tako da nema prepreke za primjenu na sve tipove kože (svijetla ili tamnija put) bez opasnosti promjene pigmenta.

Upravo svjedočimo pravoj eksploziji zahtjeva za kozmetičkim procedurama upotrebom vlastitih matičnih stanica pacijenta. Premda se u prvi plan ističu iskazi pacijenata o zamjetnim promjenama i vidljivom poboljšanju izgleda kože, znanstvenici tvrde da još uvijek nema dokaza za takve tvrdnje.

Ipak, mnogi predvidjaju da će primjena tzv. matičnih stanica imati učinak sličan otkriću antibiotika ili medicinskih lasera. O matičnim stanicama se puno govori u različitim medicinskim strukama, od kardiologije, neurologije, sportske medicine pa sve do estetske kirurgije. Ovakav interes počinje se javljati od otkrića postojanja tzv. pluripotentnih matičnih stanica u masnom tkivu.

Matične stanice imaju potencijal pretvaranja u više od 200 različitih tipova stanica, normalno prisutnih u našem tijelu. Takodjer je pokazano da masne zalihe u tijelu čine odličan izvor prikupljanja matičnih stanica.

Istražujući stručmu literaturu, nisam bio u mogućnosti pronaći niti jednu usporednu znanstvenu studiju ili metodu koja propagira upotrebu matičnih stanica, a koja bi bila uspješnija od već postojećih metoda koje se koriste u plastičnoj kirurgiji, dovoljno kvalitetna ili imala dugotrajnije rezultate. Unatoč tome, internet i ostala marketing sredstva, kao i različiti internetski forumi na temu matičnih stanica, sve više postaju izvor takvih, još uvijek neutemeljenih informacija.

Sve ovo navodi na potrebu razjašnjenja činjenica, poluinformacija i neutemeljenih stavova koji zaokupljaju ovu temu, kako bi pružili valjanu informaciju zainteresiranima, ali i istražili načine kako pravilno procijeniti potencijalne rezultate ove kontroverzne i, do sada još uvijek nedokazane metode u estetskoj medicini i kirurgiji.

Unatoč nedostatku dokaza učinkovitosti tzv. rejuvenacije ili facelifta matičnim stanicama, potražnja za takvim tretmanima je u porastu, pogotovo u Europi i, nešto manje u SAD-u. Glavnu podlogu tom rastućem trendu čini kombinacija jakog marketinga i neutemeljenih obećanja konačnih rezultata koji bi bili jednaki ili čak i bolji od tradicionalnih tehnika u plastičnoj kirurgiji, no uz izbjegavanje operativnih rezova i skraćivanje neizbježnog procesa cijeljenja.

Tehnike primjene u praksi

Neki zagovornici iz struke ističu da su ovakve procedure minimalno invazivne za pacijenta i bez potrebe za bilo kakvim operativnim rezovima na licu. Umjesto toga, liposukcijom se prikuplja mast od pacijenta, koja se procesuira na jedan od načina za koji se smatra da izdvajaju, koncentriraju, i/ili stimuliraju matične stanice prisutne unutar tako uzetog tkiva. Masno tkivo, »obogaćeno« matičnim stanicama nakon takvog procesa, biva injicirano u »strateške« lokacije na licu ili tijelu istoga pacijenta, uz tvrdnju da u konačnici dolazi do rejuvenacije i remodeliranja kože, ali i nadoknade defektnog ili oštećenog tkiva ispod kože.

Druga skupina stručnjaka provodi takvu terapiju u sklopu drugih tradicionalnih estetskih kirurških procedura. Neki od njih daju dokaze o rezultatima već unutar nekoliko tjedana, dok treći idu još dalje tvrdeći da se matične stanice stimuliraju primjenom nekog vanjskog utjecaja, poput kemijske, termalne ili optičke stimulacije tkiva.

U praktičnoj upotrebi su već i neki procesi i uredjaji za koje se smatra da su potpuno automatizirani za izdvajanje matičnih stanica. Neki liječnici, reklamirajući ovakvu ili slične procedure, često (pogrešno) navode u svojim informativnim nastupima ili materijalima da se procesom centrifugiranja i procesuiranja masti dobivene liposukcijom povećava i broj matičnih stanica, unatoč nedostatku bilo kakvih dokaza za tu tvrdnju.

Na svu sreću, postoji dovoljan broj stručnjaka koji ističu potrebu daljnjih istraživanja potencijala matičnih stanica (koji svakako postoji) i očekivane primjene u području estetske medicine i kirurgije. Jedan od vodećih stručnjaka u tom području, J. P. Rubin,  navodi da »takvi rezultati nisu do sada dokazani u ljudi…, a naročito je upitan dugotrajni učinak«.

Umjesto zaključka

Svakako treba istaknuti da, prije nego što se najave bilo kakvi korisni učinci, potrebno je mnogo više znanja o procesu i kontroli učinaka matičnih stanica na našu kožu, masno i vezivno tkivo te mišiće. Daljnja istraživanja matičnih stanica su tema nekih predstojećih studija u strukama koje se bave estetskom i plastično-rekonstruktivnom kirurgijom i medicinom.

Sa etičke strane, a što nije manje bitno, potrebno je izbjeći neutemeljeni marketing »medicine matičnih stanica« sve dok se ne prikupi kritično znanje i kliničko iskustvo utemeljeno na jasnim dokazima, kako bi se zainteresiranoj javnosti moglo ponuditi korisne i upotrebljive činjenice.

  • Pitanje: Poštovani doktore, majka sam djevojčice od 9 godina i javljam se sa jednim malim problemom: radi se o izgledu uški moje kćerke. Ona ima prilično deformirane hrskavice na oba uha, i to ne u cijelosti već više u gornjim dijelovima koji su jako izraženi i nekako premekani i ravni u usporedbi prema donjim dijelovima. Čitala sam da se to operacijom može poboljšati, ali me malo strah obzirom na dob mojeg djeteta, a takodjer i ako se nakon operacije uške ponovno vrate u početni položaj.
  • Odgovor: Poštovana, operacija uški u djeteta može se smatrati estetsko-funkcionalnom i to iz razloga poboljšanja izgleda odstojećih ili malformiranih uški, kao i zbog psihološkog razloga jer se dijete nalazi u najosjetljivijoj dobi kada frustracija izgledom može imati dugotrajnih posljedica na psihološko-socijalni razvoj. Iz navedenih razloga dječja dob je najidealnija, kada je hrskavica najmekanija. Operacija ima za cilj da se uške postave u pravilan položaj i kut prema glavi te da dobiju estetski zadovoljavajući izgled. To se postiže operacijom koja se može raditi u lokalnoj ili općoj anesteziji. Kirurška tehnika sastoji se u kombiniranju narezivanja hrskavice i postavljanja kirurških šavi na ciljana mjesta. Pravilo je da se operiraju obje uške u istom aktu. Šavi se vade 7. dan nakon operacije. Dijete ima povoj preko uški prvih nekoliko dana, a potom još neko vrijeme samo preko noći. Nakon operacije postoji mali neupadljiv ožiljak iza same uške. Navedenom kombiniranom tehnikom šanse da se uške vrate u početni položaj svedene su na minimum.
  • Pitanje: Imam poteškoće s disanjem, ali i hrkanjem. Utvrdjena mi je devijacija nosnog septuma. S obzirom da nisam zadovoljan izgledom svog nosa zbog veličine i oblika želio bih to korigirati. Je li moguće to napraviti u istom operacijskom zahvatu?
  • Odgovor: Vrlo često problem hrkanja nastaje otežanim protokom zraka kroz nos, tj. kod devijacije nosne pregrade ili problemima nosne sluznice. Operacija nosne pregrade može se učiniti u jednom aktu zajedno sa estetskom korekcijom vanjskog izgleda nosa. Medjutim, prije odluke o operaciji treba obavezno isključiti i druge moguće uzroke hrkanja, poput dugog nepca, uvećanih mandula (tonzila) ili opuštene nepčane resice (uvule). Ti problemi mogu se takodjer riješiti relativno jednostavnim operativnim zahvatima.
  • Pitanje: Imam 45 godina i imam podočnjake kojih bi se htjela riješiti. Sa kozmetičkim preparatima ih uspješno prekrivam, ali kako se ti preparati brzo upiju u kožu nakon par sati opet moji podočnjaci izbiju na površinu. Nemam vrećice ispod očiju već svijetlo plave podočnjake. :)) Obzirom da imam i svijetlu put i vrlo osjetljivu kožu sklonu kuperoznosti, lijepo vas molim na koji način se vrši otklanjanje podočnjaka, koliko traje tretman kao i postretman, odnosno kada sam spremna izaći u javnost, a da mi se ne vidi možda neki podljev već svježe i odmorno lice. Napominjem da nemam problem sa vidom, niti sa lošim spavanjem i buljenjem u kompjutor već su mi ti podočnjaci od djetinstva. Lijep pozdrav i unaprijed Vam hvala na odogovoru.
  • Odgovor: Iz Vašeg pitanja mogu pretpostaviti da govorite o problemu plavkasto pigmentirane kože, a ne pravim “podočnjacima” koji su stečeni tijekom života procesom normalnog starenja, tj. promjena u tkivima vjedje (koža, mišić, mast) ili patoloških procesa i utjecaja prekomjernog izlaganja UV zračenju. Ukoliko je moja pretpostavka točna, kod Vas se najvjerojatnije radi o nasljednom kompleksu tanka svijetla koža-izraženi kapilarni/venski crtež koji prosijava kroz takvu kožu i daje joj plavkasti pigment. Nažalost, operacijom (blefaroplastika) se može djelovati na kožu različitim tehnikama, ali nije moguće promijeniti kvalitetu, sastav ili elastičnost samo kirurškim putem. Ova činjenica predstavlja veliko ograničenje u kirurgiji vjedja. Ipak, danas postoji široki spektar drugih pomoćnih metoda, poput kemijskog pilinga, lasera, dermabrazije te agresivne medicinske kozmetologije koja može djelovati u nekim slučajevima poput Vašeg, sa ili bez blefaroplastike. Svaka od ovih metoda ima svoje indikacije, prednosti, ali i potencijalne opasnosti te je potreban pažljiv odabir kandidata za tretman.